• img1
  • img1
  • img1
  • img1
  • img1

JA SAM LIJEČENI ALKOHOLIČAR: STIGMA JE U MENI I OKO MENE Đeni Zuliani, Sanja Franković Batelić

Objavljeno .

„Ja sam građanin drugog reda.“ 
„Ako kažem da sam liječeni alkoholičar odmah me drugačije gledaju.“
„Žene više vole muškarce koji piju. Žene ne razumiju da više ne pijem i da ne idem u kafiće"
U radu sa liječenim alkoholičarima često čujemo ovakve i slične izjave. 
Iza njih se krije jedna vrlo česta, jako neugodna pojava: stigma. Riječ je o isprepletenom osjećaju koji leži u osobama koje iako apstiniraju, znaju da su jednom nešto dobrano skrivili.  Taj isti osjećaj prisutan je i u društvu koje ih okružuje i ne dopušta im da zaborave svoju prošlost te da punim plućima udišu novi, bolji način življenja. 
Opisana u stručnoj literaturi kao negativan stav prema pojedincima i skupinama koji se ogledava u socijalnoj izolaciji, diskriminaciji i podcjenjivanju, stigma je vrlo karakteristična upravo za bolesti ovisnosti, a pogotovo za alkoholizam. Paradoksalno, konzumacija alkohola sasvim je prihvatljivo društveno ponašanje, alkohol je sastavni dio svakog životnog događaja, a ljudi koji piju, takozvani društveni potrošači, prihvaćeni su i cijenjeni. 
No, u trenutku kada se prijeđe granica prihvatljivog, kada kontrolirano pijenje postane prekomjerno pijenje, a kasnije i ovisnost, kriteriji se mijenjaju. Prostor društvene tolerancije se smanjuje i poimanje onog što se do tog trenutka smatralo nečim sasvim u redu, prerasta u nešto sramotno, ružno i neprihvatljivo, štoviše, vrlo teško oprostivo. 
Vesela, u društvu prihvaćena osoba, spremna na zabavu, društvo i smijeh, odjednom postaje negativac, osoba lošeg karaktera i odgoja koja si je sama kriva za svoje stanje. Taj niz negativnih misli i osjećaja dovodi do toga da se ovisnika o alkoholu društveno izolira, diskriminira i odbaci. Međutim, kada taj isti ovisnik postane liječeni alkoholičar te uspostavi i uspješno održava apstinenciju, situacija se ne mijenja. Ni njegov novi životni stil bez alkohola vrlo često ne nailazi na razumijevanje i prihvaćanje od strane okoline. Uvijek su tu prisutni mrvica sumnje, dašak nepovjerenja, kapljica strepnje da će se prije ili kasnije vratiti alkoholu. Izgleda kao da se okolina štiti, kako ne bi bila povrijeđena u slučaju da se liječenom alkoholičaru desi recidiv i on poklekne žudnji za alkoholom.
Nije lako priznati sebi i drugima da imaš problema s alkoholom i ići na liječenje. Preuzeti odgovornost znači i nositi se s osjećajem krivnje, srama i stigme. Što će ljudi misliti o meni, često je pitanje koje si liječeni alkoholičari postavljaju. U tom trenutku dugo potiskivane misli i svijest o stavovima društva izlaze na površinu i više ih se ne može gurati u nesvjesno. Oni znaju da je to što ne piju dobro za njih i njihove bližnje, no misli su opasno oružje i pod utjecajem su okoline u kojoj žive. Svjesni društvenih normi o tome što je prihvatljivo a što nije, vrlo lako mogu predvidjeti reakcije okoline. Otuda proizlazi osjećaj, anticipacija da će ih okolina odbaciti i diskriminirati. Taj osjećaj stigme koji osjećaju u svojoj okolini ukorijeni se duboko u njima i postaje mjerilo kojim procjenjuju sebe. Stigma u i oko liječenog alkoholičara povećava medicinske i socijalne posljedice alkohola, rizik za poremećajem raspoloženja i depresije te smanjuje kvalitetu života, a djeluje i na pojedinca i na njegovu obitelj. 
Osjećaj stigme kao mjerilo osobne procjene postaje prepreka: onima koji imaju problema s alkoholom kod priznavanja svoje teškoće i traženja pomoći; onima koji su već na putu liječenja i apstinencije u opraštanju sebi za svoje ljudske slabosti i okretanju budućnosti, novom životu bez alkohola gradeći pozitivnu sliku o sebi usprkos stigmi. 
Ovisnost o alkoholu je izrazito stigmatizirana bolest, no ponajprije je bolest i kao takvu je treba liječiti. Činjenica da osobe koje su se uhvatile u koštac s vlastitom ovisnošću uspješno apstiniraju i žive punim plućima bez kapi alkohola jaka je poruka svima da je to moguće. Te su osobe na svom putu prevladale stigmu u sebi i prihvatile se kakvima su u prošlosti bile i kakve sada jesu te se kao cjelovite osobe znatno lakše nose sa stigmom oko sebe. 
 
 
Udruga (Klub) liječenih alkoholičara „Centar“ iz Labina već 40 godina neprekidno pomaže  osobama koje su odlučile promijeniti svoj životni stil i odabrale život bez alkohola.
Život bez alkohola je moguć, a Klub je tu da pruži podršku, pomoć i znanje svakoj osobi i obitelji koja je odlučila apstinirati od alkohola.
Obratiti nam se možete:
-telefonom: 098 985 7135
-mailom: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
-osobno: utorkom u 18:00 u prostorijama Centra za socijalnu skrb, Zelenice 34 Labin
 
  • grad_labin
  • istra
  • mrezazdravihgradova